6

Vantelesna oplodnja – važan korak u borbi za potomstvo

Kada poželite da zasnujete ili proširite porodicu, želja će vam se, najčešće, uskoro i ostvariti. Za nekoliko mjeseci, u rukama ćete držati malog naslednika ili naslednicu i sreći neće biti kraja. Međutim, ako pokušavate već 6 mjeseci ili čak godinu dana, a i dalje nema rezultata, savjetuje se da potražite pomoć stručnjaka. Iako partneri neplodnost često doživljavaju kao sopstvenu grešku ili krivicu, u većini slučajeva se radi o medicinskom problemu koji nije moguće kontrolisati. Nije vrijeme za okrivljavanje sebe ili drugih, nego za pregrupisavanje i pripremu za emocionalni i finansijski rolerkoster i pravi test strpljenja, koje sa sobom donosi vantjelesna oplodnja.

 

Ako do željene trudnoće nije došlo ni nakon pola godine pokušavanja – uzrok ne mora biti sterilitet. Ipak, trebalo bi se obratiti ljekaru, kako biste otkrili korjen problema. Ponekad životni stil (nepravilna ishrana, pušenje, konzumacija alkohola, pojačan stres) i ranija upotreba određenih medikamenata (oralna kontracepcija), mogu otežati ili prolongirati čitav proces.

 

Vantjelesna oplodnja (VTO) predstavlja asistiranu reprodukciju, a obuhvata medicinske procedure kojima se jajne ćelije i embrioni tretiraju van tijela žene (otuda i naziv). Predstavlja samu krunu liječenja steriliteta, a ponekad je i jedini put do ostvarenja želje o roditeljstvu.

 

VTO obuhvata:

  • hormonsku terapiju
  • standardnu vantjelesnu oplodnju (in vitro fertilizacija, IVF) ili ICSI

 

Postoje i druge metode vantjelesne oplodnje: IVM, oplodnja doniranim jajnim ćelijama, spermatozoidima ili embrionima, surogat majčinstvo. Međutim, IVF i ICSI se najčešće primjenjuju i daju odlične rezultate. Koja će se od ove dvije metode primjeniti prilikom liječenja neplodnosti, zavisi prevashodno od broja i kvaliteta jajnih ćelija i spermatozoida (broj, pokretljivost, građa).

 

Standardna, klasična oplodnja ili IVF podrazumjeva postupak kada se jedna ili više jajnih ćelija kombinuje sa spermatozoidima i to u laboratorijskim, strogo kontrolisanim uslovima. Embrioni se zatim razvijaju van materice 3-5 dana, pa nastupa implantacija.

 

Intracitoplazmatska injekcija speramtozoida ili ICSI se razlikuje od klasične metode po tome što se ovog puta u jajnu ćeliju direktno ubrizgava jedan spermatozoid (kod IVF-a se više spermatozoida kombinuje sa jednom ili više jajnih ćelija).

 

Vantjelesna oplodnja se preporučuje ukoliko i nakon godinu dana nezaštićenih seksulanih odnosa (6 meseci za trudnice starije od 35 godina) i dalje ne dolazi do trudnoće, te analiza ukazuje na sterilitet. Testiranjem se mogu otkriti različiti uzroci neplodnosti: hormonalni disbalans, oštećenje jajovoda, abnormalnosti materice, nizak broj spermatozoida lošijeg kvaliteta… Ponekad se na plodnost može uticati jednostavnim prilagođavanjem navika ili životnog stila. Kada za problem steriliteta ipak ne postoji jednostavno rešenje, nada se polaže u vantjelesnu oplodnju.

 

Postupak u određenoj mjeri može varirati, ali najčešće obuhvata 4 važna koraka:

 

  1. Stimulacija jajnika

 

Jasno je da je na samom početku neophodna stimulacija jajnika. Ovaj korak podrazumjeva primenu hormonske terapije. Hormon koji stimuliše rast jajnih ćelija (FSH) se ubrizgava u precizno definisanim dozama. Krajnji cilj je da se poveća broj jajnih ćelija koje žena otpušta tokom jednog ciklusa.

 

  1. Aspiracija jajnih ćelija

 

Kada su jajne ćelije zrele, vreme je za aspiraciju. Žena je određeni vremenski period redovno primala hormonsku terpaiju, a sada prima tzv. stop-injekciju. Na ovaj način se stopira dalji rast folikula. Nakon 36 sati, vrši se sakupljanje jajnih ćelija, koje će kasnije biti spojene sa spermatozoidima.

 

  1. Laboratorijska faza – IVF

 

Sledeći korak sa sobom nosi najviše strepnje – sama vantjelesna oplodnja. Embriolozi izdvajaju kvalitetne jajne ćelije i pripremaju ih za oplodnju. Kasnije će te iste jajne ćelije biti spojene sa hiljadama spermatozoida, koji su ranije ili istog dana prikupljeni od muškarca (kod ICSI procedure, jedan odabrani spermatozoid se direktno ubrizgava u jajnu ćeliju).

 

  1. Praćenje embriona

 

Narednih dana se napredak pažljivo prati, te se bilježi broj uspješno oplođenih jajnih ćelija. Nakon života u laboratoriji, gdje se uslovi pažljivo kontrolišu, embrioni za koje stručnjaci smatraju da imaju najviše potencijala, se implantiraju u matericu. Kvalitetni embrioni se mogu i zamrznuti i na taj način iskoristiti kasnije.

 

I šta sada? Sada je vreme za test strpljenja. Dvije nedelje nakon implantacije, možete uraditi test, kako biste ustanovili da li je postupak bio uspešan. Možete koristiti standardni test za trudnoću, mada se preporučuje test krvi, kako bi se precizno utvrdio nivo hormona HCG. Ako imate sreće, to će biti prvi i poslednji put da ste se podvrgli proceduri vantjelesne oplodnje, a test će konačno pokazati željno iščekivani plusić. Ukoliko ipak nije došlo do trudnoće, ne gubite nadu. Iz prikupljenog materijala, stručnjaci možda mogu dobiti više informacija o stanju jajnih ćelija, spermatozoida i embriona, što može pomoći u daljem tretmanu.

 

Trudnoća koja je rezultat vantelesne oplodnje uglavnom se vodi kao visokorizična. Sem toga, roditelji koji su se godinama borili za potomstvo, uvjek su dodatno oprezni. Strah od spontanog pobačaja je jak, posebno ako su budući roditelji već prošli kroz niz ovakvih gubitaka. Prenatalni test preporučuje se svima, a posebno trudnicama starijim od 35 godina, u slučaju istorije spontanih pobačaja i opterećene porodične anamneze, u slučaju nepovoljnih nalaza dabl/tripl testa i kod trudnoća koje su rezultat vantjelesne oplodnje. MOJ PRENATALNI TEST je dostupan već od 10. nedelje trudnoće i otkriva najčešče trizomije (13, 18, 21), kao i pol djeteta. Dovoljno je uzorkovati samo malu količinu venske krvi majke, koja se šalje na analizu. Test je potpuno bezbedan, pouzdan i precizan.

 

Sam postupak vantjelesne oplodnje se sprovodi pod strogo kontrolisanim uslovima. Međutim, ishod ponekad odstupa od očekivanog. Naime, implantacijom više embriona u matericu, povećava se šansa za stvaranje višeplodne trudnoće. Višeplodne trudnoće su same po sebi rizične. Dešava se i da ćelije embriona počnu normalno da se dele, ali da zatim nastupi zastoj u diobi i plod prestaje da se razvija. Dakle, uspešna implantacija nije garancija finalnog uspjeha. Međutim, vantjelesna oplodnja pokazuje fantastične rezultate i donosi radost roditeljima koji su već počeli da sumnjaju da će se ikada ostvariti u toj ulozi. Bitno je napomenuti da dosadašnja istraživanja ne pokazuju povezanost između procesa začeća putem vantjelesne oplodnje i pojave dugoročnih zdravstvenih problema kod djece začete ovim putem.

 

Naoružajte se strpljenjem, jedno drugom uvjek budite podrška i nemojte gubiti nadu. Tehnologija napreduje iz dana u dan i donosi rešenja čak i za najteže oblike steriliteta.